Ako imaš cilj – naći ćeš i put do njega
Mnogi među nama kreću u pustolovinu kako bi uživali na putovanju ostvarivanja ciljeva.
U životu je važno imati cilj. Postavljanje ciljeva pomaže čovjeku definirati ono što je važno.
Zašto je dobro postavljati ciljeve i čemu oni služe?
Ciljevi služe kako bi krenuli na putovanje života na kojem nas očekuju dogodovštine koje ne možemo ni zamisliti iz startne pozicije.
Je li smisao u putovanju ili cilju?
To pitanje je na razini što je bilo prije, kokoš ili jaje? Ostavljam nekom drugom da odgovori na to pitanje.
Za nas imam u ovom kontekstu važnije pitanje:
Zašto je važno da si postavljamo ciljeve?
U ovoj prekrasnoj životnoj avanturi kroz niz ciljeva tražimo smisao.
Smisao svega što radimo.
Zdravo je i potrebno da u svemu što nam život donese nađemo smisao za sebe.
Nedavno sam, vodeći edukaciju na Sljemenu, zatražio od polaznika da si postave jedan cilj koji žele ostvariti. Mogao je biti iz bilo kojeg aspekta života, ostvariv unutar godinu dana i polaznici nisu imali obavezu dijeliti ga s ostalima.
Nemalo sam se iznenadio kad mi je nekolicina, inače vrlo uspješnih ljudi, izjavila da nemaju cilj. Usprkos mom inzistiranju, nisu mogli pronaći cilj koji bi bio validan za njih.
Je li moguće da ljudi njihovog profila nemaju cilj? Je li moguće da postoji ijedna osoba koja nema cilj?
Cilj je nemoguće ne imati.
Odgovorno to tvrdim i koliko god me neki od polaznika uvjeravali da ga nemaju, uz malo povjerenja i strpljenja ubrzo je postalo jasno da svatko ima ciljeve. Pitanje je zašto je nekima od nas teško izreći ciljeve i gdje je razlika između snova i ciljeva?
O tome nešto kasnije, vratimo se ishodu (riječ ishod mi je jedna od najdražih riječi našeg jezika jer obuhvaća istovremeno početak i cilj).
Život je ili odvažna pustolovina ili nije ništa
Baveći se “outdoor” aktivnostima, možete sresti toliko ljudi koji svjesno ili nesvjesno sudjeluju, ne iz razloga da pobijede druge, već da nadrastu sami sebe i uživaju na putovanju.
U malo kojem sportskom/rekreativnom događaju možemo sresti toliko zadovoljnih i ispunjenih ljudi motiviranih da pomiču svoje granice i istovremeno putem žele uživati.
To je jedna kategorija koju smo možda nepravedno zapostavili u prošlom broju pri analizi tipova trail trkača. Priroda, metafora života i ljudi koji inspiriraju svojom prisutnošću, iz moje je perspektive ono što ovakve događaje čini sve popularnijima.
Svaka avantura, utrka ili izlet u sebi nosi putovanje i cilj.
Ne vrijedi li isto i za život?
Hellen Keller je napisala: “Život je ili odvažna pustolovina ili nije ništa”.
Krenuvši na ovo putovanje od cilja, kako to već nalaže logika, vrijeme je da odemo do samog ishoda.
Imanentno je svakom čovjeku napredak u najširem smislu te riječi. Dokle god živimo, mi želimo nadrastati sami sebe. Autotranscedirati.
Samonadrastanje jest avantura života. Mnogi od nas u nekim fazama života samo preživljavaju život, ne proživljavaju. Žive od dana do dana. Neovisno o materijalnom i socijalnom statusu.
Vrlo često od nas se traži da ispunjavamo tuđe vizije, počevši od najranijeg djetinjstva.
Uzet ću kao primjer osnovnu školu. Biti odličan đak, danas je imperativ za većinu djece. To je vizija većine roditelja pod parolom kako je to priprema za život.
Mi odrasli kao da zaboravljamo kako je „Čovjek rođen da živi, a ne da se priprema za život“, pa je tako jedina vizija većine roditelja osnovnoškolaca, odličan uspjeh u školi na štetu mnogih drugih iskustava.
Tu počinje odustajanje od vlastitih ciljeva i vizije života.
Mnogi među nama nastave živjeti ispunjavajući tuđe vizije i ciljeve, što je samo po sebi razumljivo, no zabrinjava izostanak vlastitih ciljeva unutar zadanih.
Naše je pravo i obaveza da unutar zadanih okvira pronalazimo viziju i ciljeve osobnog života.
Jedan od mogućih zaključaka je da je za ispunjen i sretan život dobro postavljati ciljeve, neovisno o tome hoćemo li ih baš sve i ostvariti.
Ciljevi nastaju iz naših snova ili nedostatka tih snova?
Istražimo malo kako nastaju naši ciljevi.
Vrlo rano postajemo svjesni svojih snova. Na žalost, vrlo rano povjerujemo odraslima da ne trebamo sanjati pa tako poznajemo mnogo onih koji su svoje snove raspršili, a time i volju za oblikovanjem svog života.
Moj je cilj oživotvoriti svoje snove i snove drugih i time probudim neograničenu snagu koja drijema u svakom od nas.
Imao sam sreću da snagu snova i ciljeva naučim još davne 1983.g.
Jednog tipičnog nedjeljnog zimskog maglovitog jutra, dok još sunce nije pokazivalo namjeru pustiti svoje zrake kroz gustu zagrebačku maglu, izlazeći teškog koraka i mutnih očiju iz autobusa na Žitnjaku u kojeg sam uskočio u Ivanji Reci nakon cjelonoćnog konobarenja na svadbi, odlučio sam da je moj cilj završiti fakultet kako god znam i umijem te da ću u životu raditi ono što me istinski ispunjava.
Tada je to više djelovalo kao san nego cilj.
No to je jutro, u kojem sam se suočio s rijekom ljudi koji netom izlaze ili ulaze u obližnje tvornice, bio dovoljan poticaj da se sanjarenje transformira u odluku, a odluka u cilj.
Nešto kasnije ta odluka i cilj transformirali su se u moj trenerski poziv u kojem uživam i danas.
Da bi postavili cilj, moramo nešto zamišljati/sanjati pa na osnovu tih zamisli donijeti odluku i definirati cilj.
Kako bi značajno povećali šansu za ostvarenje cilja, potrebna je čvrsta odluka, nakon koje ćemo se posvetiti ostvarenju i istovremeno isključiti bilo koju drugu mogućnost.
Dobro je da smo svjesni kako ćemo putem sigurno pogriješiti i ponekad i zalutati, no ako je cilj dovoljno smislen imamo pravo ne odustati od istog.
Odluke određuju našu sudbinu
Za svaki cilj presudne su tri odluke:
- odluka o tome na što ćemo usredotočiti svoju pažnju
- odluka o tome što nam taj cilj i put znače
- odluka o tome što ćemo učiniti i što nećemo učiniti da ostvarimo rezultat (posebno kad naiđemo na prepreke i poželimo odustati)
Navedene odluke, kao i sam proces postavljanja cilja, prevenirati će nesvjesno donošenje odluke.
Naš je um izgradio sustav donošenja odluka i taj nesvjesni sustav usmjerava naše misli, osjećaje i postupke.
Preduvjet dobro postavljenih ciljeva je donošenje dobrih odluka. Jedna od prepreka ne definiranja ciljeva je strah od donošenja pogrešnih odluka, a ne postavljanje ciljeva zbog straha od njihovog neostvarivanja.
Od tog maglovitog nedjeljnog jutra daleke 1983g., bio sam prilagodljiv i bilo koji neuspjeh gledao sam kao proces učenja i kao povratnu informaciju.
Odustajanje nije bila opcija.
U mnogim drugim situacijama volio bih se sjetiti te predanosti i formule uspjeha.
Puno godina kasnije naučio sam kako je uspjeh uistinu posljedica dobre odluke, a ta odluka je posljedica iskustva. Samo iskustvo često je posljedica loše odluke.
Učenje iz vlastitih grešaka je nužno, a učenje iz tuđih legenda. Znate kako se zove čovjek koji uči iz tuđih grešaka? Yeti! Svi pričaju o njemu, a nitko ga nije vidio!
U poslu srećem mnoge uspješne ljude, a zajedničko im je da su donijeli više pogrešnih odluka od mene i iz tih odluka izvukli najbolje pouke.
Jedna od najboljih odluka je iskoristiti što god nam život donese u određenom trenutku.
Uspješni smo kad:
- jasno odlučimo kojem cilju smo posvećeni
- spremni smo učiti putem
- kontinuirano prilagođavamo naš pristup koristeći što god nam putem život pruži
- često donosimo odluke
- uživamo u donošenju odluka
Budimo svjesni da odluke više no okolnosti određuju našu sudbinu.
